Razarajuća buka iz dubine vinskog podruma
Što ja uopće znam o punku i grindcoru? Znam samo jednog tipa koji sluša punk i on me uvijek zove prljavim hipijem, gledajući me pri tome kao da nemam pojma ni o čemu. Osim toga, što god da ga pitam, npr: „T., zašto si se opet potukao?“ ili „T., zašto si se opet toliko napio da se ne znaš vratiti doma?“ ili „T., zašto si opet iščupao čempres kod škole?“, odgovor mu je uvijek isti: „Sve je to pank, Laro.“
Dolazimo u Nigdjezemsku. Dečki iz Gemišta započinju tonsku. Kada frontmen počne režati u mikrofon, okrenem se prema Mariji i smijem se. Tako mi je smiješno gledati u nju i istovremeno slušati bend. Samo sam jednom vidjela Mariju kako se šverca u tramvaju i to je vjerojatno najpankerskija stvar koju je ikad napravila. A sad je tu. Dogovorimo se s dečkima da ćemo intervju napraviti poslije svirke iako znamo da to znači da dečki možda tada neće biti toliko, umm, fokusirani.
Ono što me je zaintrigiralo kod ove svirke je potpuno brisanje granice između publike i benda. Frontmen stoji među ljudima, a tu i tamo mu uleti neki tip iz publike i vikne nešto na mikrofon. Čini se da nikome to ne smeta. Basist se u jednom trenutku također baca s bine među ljude. Ne znam gdje da gledam; u bend ili u mosh pit, čini se kao da obje strane jednako pridonose.
Priča se nastavlja s Paktom, bendom iz Slovenije koje nažalost nismo uspjele uloviti za intervju. Imaju frontmenicu (frontwomanicu? Ajme Lara, pokopaj se.) što mi je skroz izvrsno. Ja zauzimam poziciju što je moguće dalje od mosh pita i promatram ekipu. Frontmenici u jednom trenutku prestaje raditi mikrofon, ali ju to uopće ne spriječava da nastavi vrištati u njega. U glavi mi odzvanja: „Sve je to pank, Laro.“ Hvatam se u pomisli da ima nešto u svoj toj buci. Ljudi u svakom slučaju djeluju sretno, a i ja se osjećam nekako neobično dobro, kao da ti decibeli tope sve moje brige.
Svirka je gotova. Bacam pogled prema sestri. Ona je jedina osoba koju znam, a koja zapravo voli ovakvu glazbu. Izgleda zadovoljno. Ja sam isto zadovoljna. Marija se smiješi tako da ću pretpostaviti da je i njoj bilo u redu. Vrijeme je da pohvatamo ne-znam-baš-koliko-trijezne članove Gemišta i postavimo im par pitanja. Sve je to pank.
-L.
Objavljen je event na fejsu: Gemišt i Pakt nastupaju u Nigdjezemskoj. Otišla sam pogledati tko su ti ljudi, koja je to vrsta glazbe. Piše grindcore. Grindcore? Što je sad to, di to spada? Ništa, istraživanje mode on. Pali Wikipediju (jel ju smijem spomenuti ili odmah gubim status studenta?). Wikipedija kaže da je grindcore mješavina punka, ekstremnog metala i industrijskog rocka. Zanimljivo mi je to što su pjesme tog žanra zapravo veoma kratke. Najkraća traje jednu sekundu, a cijeli album se može izvesti u deset minuta. Da nema ovog bloga, šanse da posjetim ovakav koncert bile bi ravne nuli. Ovako idem vidjeti i čuti nešto novo.
Na početku koncerta, Lara i ja hrabro smo stale u prvi red. Frontmen Karlo pjeva među prvim redovima, basist Vilim se u jednom trenutku isto baca među ekipu. Ja pokušavam pohvatati glazbu i reakciju publike, čini mi se da ljudi uživaju.
A onda dolazi do formiranja mosh pita. Prvi put u životu svjedočim nečemu takvome, ali odmah znam da ne želim sudjelovati. Herojski se povlačim u zadnje redove, Lara ostaje naprijed fotografirati bend.
Koncert je brzo završio. Bilo je puno buke, ali nije bila loša. Gemišt me skroz razdrmao.
Sljedeći na redu je Pakt. Nismo dogovorile intervju s njima, pa nisam pozorno pratila njihov nastup, ali moje umijeće istraživanja na internetu dovelo me do informacije da je Gemišt već nastupao s Paktom. Stoga sam odlučila malo varati i izvući informacije iz njih. No, bubnjar mi brzo odgovara: 'Je, pa ne znam ni kak se zoveju.' Izgleda da ni oni nisu previše obraćali pozornost.
Poslije koncerta Lara i ja smo popričale s dečkima iz Gemišta. Na moje iznenađenje, Karlo, koji je do maloprije 'grovlao' na pozornici,najviše je pričao. Morala sam saznati kako shvatiš da možeš proizvesti takav zvuk. Kaže da se voli baviti imitacijama i izvoditi različite zvukove. Tako je na red došlo i 'grovlanje.'
Dok je Gemišt svirao pokušavala sam skužiti o čemu pjevaju. Nisam uspjela razaznati ni riječ. Ali izgleda da one ipak postoje. I to na dva jezika, hrvatskom i engleskom. Kada pišu o ozbiljnijim temama poput politike i društva, Gemišt bira engleski. Kada se radi o vinu, vinogradima i veselici, tu je hrvatski. Zagorski hrvatski.
Također me zanimalo kako izgledaju probe s obzirom na to da grindcore nije tipična zagorska glazba. Što susjedi kažu na sve to? Bubnjar Vincenzo nam je tad ispričao zanimljiv odnos koji imaju s njegovim susjedom. Probe se uglavnom održavaju u njegovoj garaži. Zabrinuti susjed tada voli pozvati policiju. Da dečkima ne bude dosadno.
Za kraj, slušajte (čitajte) pozorno svi koji planirate vjenčanje, jer smo upitale dečke jesu li zainteresirani za sviranje po svadbama. Odgovor je pozitivan. Ne samo po svadbama nego i po svim drugim događanjima. Mogu i karmine, sve dok se bendu plati. A kako se plaća? Mogu il pare il gemišt. Ali pazite da vino bude domaće, jer, kako dečki iz benda tvrde, samo takav gemišt valja!
-M.
Čekirajte ove bučne momke na sljedećim linkovima: